Senzorička igra – šta djeca razvijaju i kako je prilagoditi uzrastu

Šta je senzorička igra?

To je igra u kojoj dijete aktivno istražuje materijale i osobine predmeta: meko–tvrdo, glatko–hrapavo, suho–mokro, veliko–malo, rastezljivo, ljepljivo ili sipko. Često se istovremeno uključuju fina motorika, govor, mašta i rješavanje malih problema.

My Creative Box senzorički setovi, primjerice, kombinuju plastelin, tematske podloge i elemente za slaganje scena, pa dijete ne dobija samo materijal za mijesenje nego i početak igre.^[1]

Šta djeca razvijaju kroz ovakve aktivnosti?

Finu motoriku

Valjanje, pritiskanje, kidanje, lijepljenje i premještanje manjih elemenata traže rad prstiju i šake. Dijete kroz igru ponavlja iste vrste pokreta mnogo puta.

Jezik i opisivanje

Kada pitate „kakav je osjećaj?“, „šta si napravio?“ ili „šta će se dogoditi dalje?“, senzorička igra prirodno otvara razgovor i nove riječi.

Planiranje i rješavanje problema

Kako napraviti da figura stoji? Kako spojiti dva dijela? Šta se desi kada plastelin razvaljamo tanje? Mali eksperimenti djetetu daju priliku da proba, pogriješi i promijeni ideju.

Maštu

Jedna kuglica plastelina može postati hrana za dinosaura, kamen, lice ili cijeli lik. Kada materijal nema samo jednu funkciju, igra se lakše širi.

Kako prilagoditi igru uzrastu?

Kako znati da je aktivnost dobro pogođena?

Ako dijete može samo početi, ali i dalje ima šta istraživati, nivo je vjerovatno dobar. Ako nakon nekoliko sekundi traži da vi sve napravite, zadatak je možda previše složen ili ima previše koraka. Ako ga završi bez ikakvog interesa, pokušajte promijeniti temu ili dodati mali izazov.

Primjer: umjesto „napravi dinosaurusa“, ponudite jednostavnije pitanje: „Možeš li napraviti tragove dinosaura u plastelinu?“ Kada to savlada, dodajte sljedeći korak. Senzorička igra ne mora imati veliki završni rezultat da bi bila korisna i zanimljiva.

Jednostavne ideje bez dodatne kupovine

• utiskivanje sigurnih većih predmeta u plastelin,
• pravljenje tragova prstima, valjkom ili tupim alatkom predviđenom za djecu,
• razvrstavanje većih predmeta po boji ili obliku,
• slaganje kratke priče oko figure koju je dijete napravilo.

Ne treba vam poseban „senzorički kutak“

Dovoljna je aktivnost koju možete brzo postaviti i jednako brzo spremiti. Podloga na stolu, nekoliko boja plastelina ili gotov set često će biti korisniji od deset otvorenih posuda različitog materijala.

Kod mlađe djece birajte veće elemente i uvijek pratite dobnu oznaku zbog sitnih dijelova. Ako dijete još stavlja predmete u usta, izbjegavajte materijale koji nisu namijenjeni toj dobi.

Kako zadržati interes?

• Ne iznosite sve odjednom – dva ili tri materijala su često dovoljna.
• Promijenite temu, ne nužno cijeli set: danas dinosauri, sutra farma ili „restoran“.
• Postavite jedno pitanje umjesto deset uputa.
• Sačuvajte dio materijala za sljedeći put ako je proizvod višekratan.