Prvi razred bez velike kupovine – šta djetetu zaista treba za početak škole
Prvi razred ima neobičnu moć da u nekoliko sedmica pretvori običnu porodičnu svakodnevicu u listu: ruksak, sveske, pernica, bojice, patike, boca, kutija za užinu, rezervna odjeća, etikete s imenom… i još deset stvari za koje do jučer niste ni znali da postoje.
A onda dođe prvi roditeljski sastanak i ispostavi se da učiteljica želi drugi format sveske, drugačiju olovku ili sasvim jednostavan pribor koji ste mogli kupiti i nekoliko dana kasnije.
Za početak škole djetetu zaista trebaju određene stvari. Ali još više mu trebaju rutina, malo samostalnosti i osjećaj da zna šta radi kada uđe u učionicu bez roditelja pored sebe.
Prvi razred nije test koliko ste stvari kupili
Polazak u školu jeste velika prekretnica, ali dijete ne postaje spremnije za prvi razred zato što mu je ruksak pun prije 1. septembra.
UNICEF prvi razred opisuje kao period u kojem djeca, uz prve temelje čitanja, pisanja i matematike, razvijaju i samostalnost, prilagođavaju se novim rutinama te grade odnose s učiteljima i vršnjacima.
To je dobar podsjetnik da priprema za školu nije samo kupovina. Dijete koje zna gdje mu stoji boca, može samo otvoriti ruksak, prepoznaje svoje stvari i zna kome se obratiti kada nešto ne razumije već ima nekoliko vrlo važnih školskih vještina.
Dobra priprema za prvi razred ima dva dijela: ono što dijete nosi u školu i ono što zna samo uraditi kada tamo stigne.
Šta vrijedi kupiti prije nego što dobijete tačan školski spisak?
Postoje stvari koje gotovo sigurno možete pripremiti unaprijed jer ne zavise mnogo od odluke učiteljice: ruksak odgovarajuće veličine, boca za vodu, praktična kutija za užinu ako će je dijete nositi, odjeća i obuća za školsku svakodnevicu te mjesto kod kuće gdje će školske stvari uvijek imati svoje mjesto.
Za sveske, blokove, fascikle, likovni pribor i posebne olovke često je pametnije sačekati listu škole ili učiteljice. Zahtjevi se razlikuju, a velika kupovina unaprijed lako završi hrpom stvari koje dijete neće koristiti.
| Vrijedi pripremiti ranije | Bolje je sačekati školsku uputu |
|---|---|
| Ruksak koji odgovara djetetu | Tačan format i broj sveski |
| Boca koju dijete zna samo otvoriti i zatvoriti | Posebne olovke, flomasteri ili pribor koje traži učiteljica |
| Kutija za užinu ako je potrebna | Likovni materijal i blokovi određenog formata |
| Oznake s imenom za stvari koje se lako zamijene | Dodatne fascikle, mape i organizatori prije nego znate kako će ih razred koristiti |
| Jednostavno mjesto kod kuće za ruksak i školske stvari | Velike zalihe školskog pribora „za svaki slučaj“ |
Ruksak birajte prema djetetu, ne prema tome koliko stvari može stati unutra
Veliki ruksak može izgledati praktično jer „sve stane“, ali upravo to često znači da će dijete u njemu nositi više nego što treba. Američka pedijatrijska akademija preporučuje da ruksak bude proporcionalan visini djeteta, da ima dvije široke podesive naramenice, da se nosi na oba ramena i da teže stvari budu smještene što bliže leđima.
Njihova konkretnija preporuka je da napunjen ruksak ne prelazi oko 15% tjelesne mase djeteta. Još jednostavniji znak je dijete samo: ako se pri hodanju naginje naprijed kako bi izdržalo težinu, ruksak je pretežak.
Grudni remen, podstavljena leđa i više pretinaca mogu pomoći stabilnijem nošenju i organizaciji, ali nijedna tehnička karakteristika ne može nadoknaditi prevelik ruksak ili previše stvari u njemu.
Done by Deer Junior ruksak 13L – Tiny trails Sand
Fresk ruksak Leptirić – veliki
99,00KMDone by Deer Junior ruksak od 13 litara i Fresk veliki ruksak dobar su primjer dva školski orijentisana modela s više prostora i detaljima poput podesivih naramenica, organizovanih pretinaca i podstavljenih dijelova. Ipak, ruksak uvijek treba probati na konkretnom djetetu i procijeniti prema onome što će zaista nositi.
Najvažniji test boce i kutije za užinu nije dizajn
Prije prvog školskog dana napravite mnogo jednostavniji test: neka dijete samo otvori bocu, popije, zatvori je i spremi u ruksak. Isto uradite s kutijom za užinu.
Ako svaki put treba odraslu osobu da pritisne dugme, odvrne čep ili pravilno namjesti poklopac, proizvod može biti odličan kod kuće, ali manje praktičan u kratkom školskom odmoru.
Za školsku bocu posebno su korisni čvrsto zatvaranje, veličina koja stane u ruksak ili bočni džep i održavanje koje porodica može realno pratiti svaki dan. Djetetu je važna još jedna stvar: da mu se boca dovoljno sviđa da je se sjeti koristiti.
Done by Deer boca od nehrđajućeg čelika sa skrivenom slamkom i Fresk termos boca od 350 ml imaju različit pristup svakodnevnom pijenju, ali obje pokazuju šta vrijedi gledati: izdržljiv materijal, format koji dijete može nositi i zatvaranje koje treba isprobati prije prvog školskog dana.
Ne zaboravite najjednostavniju stvar: napišite ime
Prvi razred je mjesto na kojem se vrlo brzo otkrije koliko šestogodišnjaka može imati istu olovku, sličnu bocu ili gotovo identičnu duksericu.
Ime na unutrašnjoj etiketi ruksaka, boci, kutiji za užinu, pernici i odjeći koja se skida tokom dana može uštedjeti mnogo traženja. Ne morate obilježiti svaku pojedinačnu bojicu, ali stvari koje često mijenjaju mjesto vrijedi označiti.
Prije škole vježbajte jutro, ne gradivo
Posljednja sedmica prije škole nije trenutak za ubrzani kurs čitanja i matematike. Mnogo praktičnije je nekoliko puta proći jutarnju rutinu.
- Ustati približno u vrijeme u koje će se ustajati školskim danom.
- Obući se bez velikog jutarnjeg pregovaranja.
- Doručkovati u realnom vremenu.
- Provjeriti ruksak.
- Obuti obuću koju dijete može samostalno koristiti.
- Proći put do škole i razgovarati gdje se ulazi, gdje se čeka i ko dolazi po dijete.
Predvidljiva rutina smanjuje broj novih stvari koje dijete mora obraditi istovremeno. Prvog dana su već novi učitelj, učionica, druga djeca, pravila i raspored. Dobro je da barem jutro nije potpuno novo.
Mala samostalnost vrijedi više od savršeno složene pernice
Prvačić ne mora sve raditi sam. Ali dobro je da polako preuzme nekoliko svojih zadataka: stavi bocu u ruksak, odnese kutiju za užinu u kuhinju kada dođe kući, provjeri je li pernica unutra i ostavi ruksak na dogovorenom mjestu.
Ako roditelj svake večeri potpuno sam složi ruksak, dijete dobije savršeno organizovane stvari, ali propušta priliku da nauči kako se ta organizacija radi.
U početku možete spremati zajedno. Roditelj čita raspored, dijete pronalazi stvari. Kasnije roditelj samo provjeri. Cilj nije da šestogodišnjak preko noći postane potpuno samostalan, nego da školske obaveze postepeno postanu i njegove.
Šta ako nešto zaboravite?
Vrlo vjerovatno hoćete. I vi i dijete.
Jedan dan će boca ostati na stolu. Jedna gumica će nestati. Sveska će završiti u pogrešnom pretincu. Nova majica će se vratiti s mrljom koju ništa ne skida. To nije znak da ste loše pripremili dijete za školu. To je uglavnom znak da je dijete krenulo u školu.
Prvi razred nije projekat koji mora biti savršeno pripremljen prije prvog zvona. To je godina u kojoj porodica i dijete zajedno uče novu rutinu.
Za početak je dovoljno manje nego što izgleda
Dobar ruksak. Boca koju dijete zna koristiti. Užina ako je nosi. Osnovni pribor koji je škola zaista tražila. I nekoliko jednostavnih navika.
Ostalo će doći vrlo brzo: dodatne sveske, izgubljene olovke, novi prijatelji, prve zadaće, prvi „ja ću sam“ i poneki „ne znam gdje mi je“.
A možda je upravo to najljepši dio polaska u školu. Ne pripremamo dijete da prvog dana već zna sve. Pripremamo ga da se osjeća dovoljno sigurno da počne učiti.